| Dio čaršije sa poslovnim prostorom Marka Ivankovića | ||||
|
|
Našu priču o znamenitostima Gradačca izmedju dva svjetska rata, odnosno u periodu Kraljevine Jugoslavije, nastavljamo sa objektima u kojim se najčešće obavljala trgovinska djelatnost. Ovaj puta, priču pričamo o Ivanković Marku, uglednom građaninu i poznatom trgovcu iz tog perioda. Marka, ili Markice, kako su ga od milja zvali, sječaju se samo starije generacije, ali krenimo od početka i upoznajmo mlađi naraštaj sa obitelji Ivanković. Marko je rođen 1893.godine u Ljubuškom, a u Gradačac se doselio 1907. godine, kada je imao samo 14 godina. Bio je na zanatu kod trgovca Milera, ali ubrzo otvara svoju prvu privatnu trgovinu koja je bila smještena u objektu označenom strelicom na fotografiji, koju uz ovaj tekst objavljujemo. To je bila mala trgovina, ali Marko je brzo razvijao posao te prodaje taj prostor i kupuje veći objekat, koji je bio lociran na mjestu sadašnjeg Općinskog suda. Tu je Marko, pored trgovine imao i restoran sa baštom pa ubrzo otvara i vlastitu pecaru rakije. Ženi se i u Gradačcu zasniva svoju obitelj. Sa suprugom Marijom dobiva dvije kčerke, Jadranku i Romanu. Postaju ugledna obitelj koja razvija veoma prijateljkske odnose sa građanima Gradačca. Međutim, poslije Drugog svjetskog rata, Marku je sva poslovna imovina nacionalizovana i on bukvalno ostaje bez posla. Ostala mu je samo obiteljska kuća, koju je od njega kupuje naš sugrađanin Hazim Džanihodžić, a Marko sa svojom obitelji seli u Zagreb, gdje 1953. godine i umire. Nama još preostaje, da uz sječanje na našeg Markicu, poimenično navedemo i ostele objekte koji su nestali u navodnoj modernizaciji našeg grada. Ne kažem da nije trebalo graditi u trendu novog doba, ali zar su nam baš morali uzeti dušu i toplinu kojom je odisala naša šarsija. Da li su baš morali sve porušiti da bi novo sagradili. Da li se namjerno zatirala prošlost i kultura jednog naroda? Neka to pitanje bude za sve nas koji volimo ovaj grad, a mi se za trenutak vratimo našoj staroj čaršiji i pisanim riječima pokušajmo je otrgnuti od zaborava. Na fotografiji koju objavljujemo, jedini objekat iz novijeg doba je kuća Jusufa Kadrića, koja se nalazi na prvom mjestu s lijeve strane, a pravljena je pedesetih godina prošlog stoljeća. Zgodna je prilika da pomenemo kako je i Jusuf Kadrić bio jedan od naših uglednih sugrađana koji je u ovoj kući imao svoju fotografsku radnju. Poslije Jusufove smrti radnju je naslijedio njegov sin Redžep, kojeg svi zovu skraćenim imenom Redžo. I ova fotografija koju objavljujemo potiče iz foto dokumentacije porodice Kadrića.  Do Kadrićeve kuće nalazio se objekat u kojem je bila smještena Hrvatska čitaonica. Do nje je trgovačka radnja Alberta Kabilja, a zatim dolazi prodavnica obuće Borovo, poznata kao “Bata”. Sljedeći manji objekat je brijačka radnja koju je držao brico Spasojević, djed dr. Nenada Spasojevića koji je svojevremeno radio u Gradačačkom domu zdravlja. Do njega se nalazila slastičarnica Mehe Avdića. Objekte na desnoj strani će mo označiti na drugoj fotografiji gdje ih ima više, ali u nekoj od naših narednih priča. Namjerno kažem priča, jer ja se ne bavim historijom, već, kako kažu naši stari, ja pripovijedam, tj. priču iz prošlosti vam pričam. (gradacac-X.com/Mirza Avdičević) |