TRADICIJA U PRIVREĐIVANJU

Gradačac nije imao značajnije naslijeđe u ekonomskom razvoju. Još davne 1869.godine za Osmanskog vakta, u Gradačcu je osnovana ciglana zaslugom Fahribega Kajmakama, načelnika sudske vlasti, kada je u vezi stim formirao i dioničko društvo.

Inače u samom gradu su dominirali trgovci, a od zanata bilo je nešto više puškara i potkivača konja. Ova dva zanata razvila su se zahvaljujući gradskoj vojnoj posadi u sjedištu kapetanije. U okviru kućne radinosti, ovdje su tkane vreće od kostrijeti, pravljeni mali noževi, čibuci, pletene su bijele kape, izrađivani češljevi od kosti te obične brezove metle.

Neki zanati koji su odgovarali zahtjevima svoga vremana, bili su razvijeni u Osmanskom periodu. Tako su se u Mionici izrađivali češljevi od roga, sepeti i oklagije, u Lukavcu nanule i pratljače, u  Zelinji  Donjoj  metle  brezovače i opanci, mali noževi, te u Turiću tambure.

Nakon okupacije Bosne od Austro–Ugarske Monarhije 1878.godine, Osmanske vlasti je u Gradačcu  prestala da funkcionira  16.09. 1878. godine.  A   za  Gradačac   je Austrougarska  vlast  pokazala  određeni  interes .  Otvara  se  pošta  i  telegraf  odmah  1878 .  godine, a 1881.godine otvara  se  osnovna  škola u Gradačcu, te 1890. i pravoslavna  osnovna škola, koja je radila sve do 1914. godine.

Već 1886. godine vrše se istražni radovi termalnih izvora mineralne vode Banja Ilidža, a porodica Popović podiže novu ciglanu. Gradi se novi hotel i pecara rakije. Od javnih građevina podižu se zgrade Sreskog suda i Sreskog ureda od 1887. do 1895 . godine, zatim pravoslavna crkva 1882 . godine , katolička 1888 . godine.

Između  1878.  i  1914. godine  otvara  se  apoteka i meteorološka stanica. Veći dio Gradačca orjetiran je voćarstvo i stočarstvo, a jednim  dijelom i na ratarstvo, dok je ravničarski dio orijentiran više na proizvodnju žitarica i stočarstva.
U voćarstvu dominira šljiva, trešnja, kruška, jabuka, a od ratarskih kultura kukuruz, pšenica, ječam, raž i zob. Tradicionalno je pridavan  određen  značaj uzgoju i držanju pčela.
U  stočarstvu  je  značajan uzgoj goveda, konja, ovaca, koza a prisutna je kao veoma raširena i peradarska proizvodnja ali sa neznatnim tržnim viškovima koji se realiziraju na seoskim pijacama.
Produktivnost rada u zaostaloj poljoprivrednoj proizvodnji bila je mala, jer je obrada zemljišta vršen u najvećem dijelu drvenim plugom, a na kojem su samo neki dijelovi bili izrađeni od željeza.
Osnovna pogonska snaga bili su volovi, konji i ljudska radna snaga, a od alatki koristile su  se vijekovima prisutni srp, kosa , motika,  trnokop, lopata, vile , grablje i druge alatke.

Proces vršidbe požnjevenog žita vršio se na otvorenom zemljištu, guvnu, uz upotrebu konja za krunjenje zrna, zatim vihare za čišćenje prašine i primjesa ili pak lopatanjem na vjetru. U brdskom  dijelu  Gradačačkog sreza, proizvodnja i sušenje šljive zauzimali su značajno mjesto u ostvarenju dohotka iz poljoprivrede.